Jezik:

 
 
 

Nacionalni park u Republici Hrvatskoj je definiran člankom 11. Zakona o zaštiti prirode kao: "...prostrano, pretežno neizmijenjeno područje kopna i/ili mora iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekoloških sustava, a prvenstveno je namijenjen očuvanju izvornih prirodnih vrijednosti."

Nacionalni parkovi Plitvička jezera i Krka ističu se zanimljivošću krške hidrografije i morfologije te veličanstvenim sedrenim slapištima i jezerima, dok su Kornati, Brijuni i Mljet otočni nacionalni parkovi koje karakterizira raznovrstan i bogat podmorski svijet. Risnjak, Paklenica i Sjeverni Velebit su tipično planinski prostori s raznolikom vegetacijom i reljefom.

Nacionalni park Brijuni

Opći podatci
• Ukupna površina NP: 3395 ha
• Površina morskog dijela NP: 2651,7 ha
• Površina svih otoka (14 otoka i otočića): 743,3 ha
• Dužina svih otočkih obala: 46,82 km
• Dužina morske granice NP: 22,93 km

Brijuni su nacionalni park i otočje na hrvatskom dijelu Jadranskog mora. Nalaze se zapadno od jugozapadne istarske obale, nasuprot mjesta Fažana, te se sastoje od 14 otoka i otočića ukupne površine 33,9 km² (površina otoka i akvatorija; na brijunski akvatorij otpada 80% ukupne površine). Dva najveća otoka su Veliki Brijun 7 km² i Mali Brijun 1,7 km², a manji su Sveti Marko, Gaz, Okrugljak, Šupin, Šupinić, Galija, Grunj, Vanga, Madona, Vrsar, Kozada i Sveti Jerolim. Otoke dijelom prekrivaju bujne šume hrasta crnike, koje su krajem 19. stoljeća krčene radi oblikovanja perivoja u to vrijeme čuvenog ljetovališta. Na otočje su sredinom 20. stoljeća uneseni jeleni lopatari, jeleni aksisi i mufloni koji danas bezbrižno šeću i pasu na prostranim travnjacima ili se odmaraju u hladovini stoljetnih hrastova crnika. Područje Parka naseljavaju, osim ovih i drugih unesenih vrsta i autohtone životinje, među kojima su najbrojnije ptice. Na Brijunima postoje mnogi kulturno-povijesni ostaci od kojih su najpoznatiji i najsačuvaniji: rimski ladanjski dvorac iz I.-II. st. s termama, Venerinim hramom, zatim Bizantski kastrum, te bazilika Sv. Marije iz V.-VI. stoljeća, crkva Sv. Germana iz XV. stoljeća. Na otoku Velikom Brijunu nalazi se jedno od najstarijih stabala masline na Sredozemlju. Zasađeno je još u IV. stoljeću i danas rodi, a kao svjedok davne prošlosti privlači mnoge turiste.

Nacionalni park Kornati

NP Kornati, author Hrvoje KunovićOpći podatci
• broj otoka: 89
• površina parka: 217 km²
• površina kopna: 50 km²
• površina mora: 167 km²
• duljina obale: 238 km
• koeficijent razvedenosti obale: 9,54
• najviša točka: 237 m (Metlina na otoku Kornatu)
• najdublja točka: 125 m (na samoj granici parka JI od Purare)
• najniža prosječna temperatura: 8°C (veljača)
• najviša prosječna temperatura: 25°C (kolovoz)
• broj sunčanih sati godišnje: 2700
• duljina svih suhozida: 330 km

Nacionalni park Kornati čini veći dio Kornatskog arhipelaga u hrvatskom dijelu Jadrana u srednjoj Dalmaciji na sutoku šibenskih i zadarskih otoka. 1980. godine, zbog izuzetnih krajobraznih ljepota, zanimljive geomorfologije, velike razvedenosti obalne crte i naročito bogatih biocenoza morskog ekosustava, proglašen je nacionalnim parkom. Kornatski arhipelag, kao posebna i zasebna otočna skupina, rasprostire se na površini od oko 320 km² i uključuje oko 150 kopnenih, stalno ili povremeno nadmorskih jedinica (otoci, otočići i hridi). Kornati su najrazvedeniji otočni eko-sustav u Jadranskom moru, koji uključuje čak 12% svih otoka hrvatskog Jadrana (1264 otoka), odnosno tek 1% ukupne hrvatske morske površine. Odavno plijene pozornost brojnih nautičara, ronilaca, planinara i drugih zaljubljenika u prirodu i ono što priroda nudi.

Nacionalni park Krka

NP Krka, author Hrvoje KunovićNacionalni park "Krka" smješten je na području Šibensko-kninske županije i obuhvaća površinu od 109 km² najljepšeg toka rijeke Krke i donji tok rijeke Čikole. Korito rijeke Krke nalazi se duboko usječeno u vapnenačku zaravan, između gradova Knina i Skradina. S potopljenim dijelom ušća Krka je duga oko 72,5 km i po dužini je 22. rijeka u Hrvatskoj. Izvire u podnožju planine Dinare, 3,5 km sjeveroistočno od Knina. Ovaj prirodni i krški fenomen u svom toku je izgradio sedam sedrenih slapova: Bilušića buk, Brljan, Manojlovački slap, Miljacka slap, Roški slap, Rošnjak i Skradinski buk, najviše slapište u Sredozemlju (46m). Sedreni slapovi rijeke Krke temeljni su fenomen ove rijeke. Nacionalnim parkom proglašen je 1985. godine, dok su pojedini dijelovi rijeke Krke zaštićeni od 1948. godine. U sklopu parka nalazi se i hidroelektrana Jaruga ili HE Jaruga. HE Jaruga je druga najstarija hidroelektrana u svijetu i prva u Europi. Puštena je u pogon 28. kolovoza 1895., kao prvi hrvatski te jedan od prvih svjetskih elektroenergetskih sustava. Puštena je u promet tri dana nakon što je prema patentima Nikole Tesle puštena prva svjetska hidroelektrana na slapovima Niagare. Najviše zaslugom Nikole Tesle je upravo na prostoru Hrvatske sagrađena prva europska hidroelektrana. Sagrađen je i 11,5 km dug dalekovod na drvenim stupovima do obližnjeg Šibenika, te je Šibenik bio prvi grad u svijetu koji je dobio izmjeničnu električnu struju za svoja postrojenja. Tri godine kasnije su počeli radovi na proširenju i modernizaciji hidroelektrane. Nova hidroelektrana HE Jaruga 2 je sagrađena 1903. i radi do danas.

Nacionalni park Mljet

Mljet je nacionalni park u Hrvatskoj, a obuhvaća zapadni dio otoka Mljeta, od područja Crna klada do najzapadnije točke otoka, rta Goli. Pruža se smjerom sjeverozapad - jugoistok, paralelno uz istočnu polovicu poluotoka Pelješca od kojega ga odvaja Mljetski kanal širine 8 km. Rt Goli na sjeverozapadnom kraju otoka udaljen je od Korčule 18 km, a rt Gruj na jugoistočnom kraju otoka od Dubrovnika 30 km. Nacionalni park Mljet obuhvaća gotovo 5400 ha, uključujući i morski pojas 500 m od obale, otočića i hridi, te tako zauzima otprilike trećinu otoka. Autohtone šume hrasta crnike i šume alepskog bora prekrivaju više od 90% površine parka dajući mu posebnu biološku i estetsku vrijednost stoga ga često zovu i „zeleni otok“. Slana jezera, Malo i Veliko, najistaknutije su lokacije ovog područja i važan geološki i oceanografski fenomen koja su morem potopljene krške udoline. Bogata su velikim brojem različitih vrsta riba, rakova, školjkaša i drugih morskih organizama. Područje parka čini i bogata kulturno-povijesna baština. Na južnom dijelu Velikog jezera nalazi se otočić Svete Marije s drevnim benediktinskim samostanom i crkvom, utemeljenim još u 12. stoljeću, danas najposjećenija znamenitost Nacionalnog parka. Mljet je naš najzeleniji otok, bujne mediteranske vegetacije, bistrog i čistog mora, pitomih pjeskovitih uvala, bogatog podmorskog živog svijeta. Tko jednom upozna taj povijesni otok čudesne ljepote i izvorne prirode postaje njegovim zaljubljenikom i rado mu se ponovno vraća. More oko njegovih obala je toplije i slanije nego na sjeveru Jadrana.

Nacionalni park Paklenica

Opći podatci
Površina: 95 km²
Najviši vrhovi: Vaganski vrh 1757 m, Sveto brdo 1753 m
Županije: Zadarska (64 km²) i Ličko-Senjska (31 km²)

Nacionalni park Paklenica prvi put je bio proglašen Nacionalnim parkom još 1929. godine, ali zakonom kojeg je trebalo revidirati svake godine, a što se nije činilo. Paklenica je proglašena nacionalnim parkom 19. listopada 1949. godine čime je po proglašenju drugi nacionalni park u Hrvatskoj, proglašena tek nekoliko mjeseci nakon NP Plitvička jezera. Osnovni razlog proglašenja ovog prostora nacionalnim parkom bila je zaštita najočuvanijeg i najvećeg šumskog kompleksa na području Dalmacije. Nacionalni park Paklenica se prostire na površini od 95 km², na južnim obroncima Velebita, ispod najviših vrhova Vaganskog vrha (1757 m) i Svetog brda (1753 m). Obuhvaća područje bujičnih tokova Velike i Male Paklenice, odnosno njihove prepoznatljive kanjone okomito urezane u južne padine Velebita, te širi okolni prostor. Na relativno malom području susreće se iznimno bogatstvo geomorfoloških pojava i oblika, raznolik biljni i životinjski svijet, atraktivni krajolici i netaknuta priroda. Raznolikost živog svijeta je uvjetovana klimatskim karakteristikama ali i bogatom i raznolikom geološkom prošlosti. Na području Parka nalazi se oko 90 speleoloških objekata, među kojima se veličinom i bogatstvom podzemnih ukrasa ističu špilja Manita peć i jama Vodarica. Šume pokrivaju dvije trećine površine Parka i odlikuju se bogatstvom biljnih zajednica. U ovom zaštićenom području postoji oko 150 km pješačkih staza i puteva, a ujedno se smatra najznačajnijim hrvatskim penjačkim centrom, s preko 360 opremljenih i uređenih smjerova, od kojih je najpoznatiji Anića kuk.

Nacionalni park Plitvička jezera

NP Plitvice, author Hrvoje KunovićOpći podatci
Ukupna površina: 29 685 ha
Jezera: 200 ha
Šume: 13 320 ha
Prosječna nadmorska visina: 600 m
Najniža točka: 367 m
Najviša točka: 1279 m

Kompleks Plitvičkih jezera proglašen je nacionalnim parkom 8. travnja 1949. godine. To je najveći, najstariji i najposjećeniji hrvatski nacionalni park. Nacionalni park Plitvička jezera nalazi se u gorskom dijelu Hrvatske, na južnom dijelu gorskog lanca Male Kapele, na nadmorskoj visini od 450 do 1280 m. Nacionalni park Plitvička jezera osobita je geološka i hidrogeološka krška pojava. Poznat je po veličanstvenim sedrenim slapištima koja stvaraju bistra jezera u stalnom biodinamičkom procesu stvaranja i rasta sedre. Nacionalni park sastoji se od 16 jezera. Jezera se dijele na Gornja i Donja jezera. Gornja jezera su: Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko jezero, Malo jezero, Vir, Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Veliki Burget i Kozjak. Donja jezera su: Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod. Jezera natapaju vode Crne i Bijele rijeke s pritocima, te Rječica i njene pritoci, a međusobno su spojena kaskadama i slapovima. Ima mnogo izvora, na kojima voda obilno izvire. Vode Plitvičkih jezera prezasićene su otopljenim kalcijevim karbonatom u obliku kalcijevog bikarbonata. Iz ovako mineralizirane vode na brzacima i osobito na sedrenim barijerama dolazi, zbog rasprskavanja vode, do izlučivanja kalcijevog karbonata (kalcita) u obliku sitnih kristala koji se zatim talože. Modrozelene alge (Cyanobacteria), alge kremenjašice (Diatomea), razne bakterije, Protozoa (jednostanični organizmi) i višestanični organizmi mikroskopske veličine predstavljaju životnu zajednicu koja se razvija na kamenju, biljkama (mahovinama) i predmetima uronjenim u vodu. Mikrokristali kalcita lijepe se na mukopolisaharidnu tvar koju izlučuju alge i bakterije. Ovako zalijepljeni kristalići predstavljaju mjesta kristalizacije oko kojih će se nastaviti taložiti kalcijev karbonat iz vode, tvoreći dobro nam poznate sedrene barijere. U Parku je registrirano čak 1267 različitih biljnih vrsta od čega čak 50 vrsta orhideja, velik broj životinjskih vrsta od čega 321 vrsta leptira (od čega 76 vrsta danjih, a 245 vrsta noćnih), 157 vrsta ptica, više od 50 vrsti sisavaca, 20 vrsta šišmiša, itd. U bogatoj fauni posebno mjesto zauzimaju najveće europske zvijeri: smeđi medvjed, vuk i ris. Česti stanovnici jezera su i dvije vrste rakova: riječni i potočni rak. Prostor Parka obiluje endemičnim biljnim vrstama užeg i šireg rasprostranjenja (72 vrste). Posebnu vrijednost predstavljaju endemi koji su po prvi puta opisani na ovom prostoru: uskolisno zvonce (Edraianthus tenuifolius), žabnjak kolovrc (Ranunculus scutatu), te livadni procjepak (Scilla litardierei). Park se također ističe bogatstvom (22 vrste) zaštićenih vrsta biljaka po Zakonu o zaštiti prirode Republike Hrvatske. U ovoj skupini se posebno izdvaja gospina papučica (Cypripedium calceolus) - najljepša orhideja Europe. Rijetke i zanimljive biljke flore Hrvatske kojih je u flori Parka znatan broj čine posebnu skupinu u flori Parka. Zlatna jezičnica (Ligularia sibirica) je vrsta koja zaslužuje posebnu pozornost. Nacionalni park Plitvička jezera je jedino nalazište ove vrste u Hrvatskoj, ali i znatno šire - na prostoru jugoistočne Europe. U sastavu Parka mogu se naći i nekoliko mesojednih biljaka kao tustica kukcolovka (Pinguicula vulgaris), okruglolisna rosika (Drosera rotundifolia) i mala mješinka(Utricularia minor).

Nacionalni park Risnjak

Opći podatci
Površina: 6350 ha
Najviša točka: 1528 m –Vrh Risnjaka
Najniža točka: 290 m – dolina Kupe
Temeljni fenomen zaštite: šuma i hidrogeološki spomenik prirode – izvor Kupe

Na prijedlog jednog od najpoznatijih hrvatskih znanstvenika, botaničara dr. Ive Horvata, 15. rujna 1953. godine Vlada Republike Hrvatske donijela je Zakon o proglašenju šume Risnjaka Nacionalnim parkom, ukupne površine 3014 ha. Nacionalni park Risnjak, smješten na sjeverozapadnom dijelu Gorskog kotara, u zaleđu grada Rijeke i Kvarnerskog priobalja. Temeljni fenomen Parka su šuma i hidrogeološki spomenik prirode - izvor Kupe. Masiv Risnjaka je oduvijek bio poznat po bogatoj flori, razvijenoj u različitim mikroklimatskim i geološkim uvjetima; čak 1148 vrsta i podvrsta. Što se faune tiče, prostor Nacionalnog parka Risnjak predstavlja dom za sva tri velika evropska predatora: vuk, medvjed i ris po kome je uostalom masiv Risnjaka i dobio ime. Na području Nacionalnog parka Risnjak i njegovoj užoj okolici do sada je zabilježeno ukupno 114 vrsta ptica.

Nacionalni park Sjeverni Velebit

Velebit, Zavižan author Hrvoje KunovićSjeverni Velebit, osnovan 1999. godine, najmlađi je od osam nacionalnih parkova u Hrvatskoj. Raznovrsnost krških fenomena te biljnoga i životinjskoga svijeta samo su dio posebne slike ove prirodne cjeline. Unutar parka nalaze se strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi, Lukina jama - jedna od najdubljih jama na svijetu (otkrivena 1999.), botanički rezervat "Visibaba" s nalazištem endemične hrvatske sibireje (Sibiraea altaiensis ssp. Croatica), šumski rezervat Borov vrh, botanički rezervat Zavižan-Balinovac-Velika kosa te glasoviti Velebitski botanički vrt. Na krajnjem jugu se nalazi posebni rezervat šumske vegetacije Štirovača. Sjeverni Velebit komadić je izvorne europske prirode – ne posve netaknute divljine, već prirodnog krajolika oblikovanog prožimajućim ljudskim utjecajem, u vremenu kad je za ljude jedina mogućnost preživljavanja bila suživot s prirodom. No, nemojte da vas prisutnost ljudi navede na pomisao da se radi o pitomom krajoliku – Velebit je surov i oštar klimom i reljefom. Iako Velebit nije visoka planina, zahvaljujući reljefu i položaju na njegovom vršnom dijelu vlada prava planinska klima. Najveći dio Parka pokriven je šumom. S travnatih i kamenitih vrhova i padina pružaju se zapanjujući vidici na sjeverni Jadran te nepregledne obronke Velebita. Na području Parka u dosadašnjim istraživanjima zabilježeno je oko 1500 vrsta biljaka, gljiva i životinja. Taj broj tek je djelić biološke riznice Sjevernog Velebita, jer brojne skupine još nisu popisivane, npr. mahovine ili mnoge skupine kukaca (skakavci, noćni leptiri, muhe, ose i druge). Zahvaljujući dobroj očuvanosti ekosustava, sjeverni Velebit dom je medvjedu, vuku, risu i surom orlu, grabežljivcima na vrhu hranidbene mreže, kojima je potrebno veliko prostranstvo i obilje plijena.